
Vjenčani prsten i zaručnički prsten
Prikazuje se svih 13 rezultata
-

Vjenčani prsten jonc confort od ružičastog zlata
-

Vjenčani prsten jonc od bijelog zlata
-

Vjenčani prsten jonc od ružičastog zlata
-

Vjenčani prsten jonc od žutog zlata – 18 karata
-

Vjenčani prsten polukružni bijelo zlato
-

Vjenčani prsten polukružni žuto zlato – 18 karata
-

Vjenčani prsten polukružnog profila od ružičastog zlata
-

Vjenčani prsten ruban od bijelog zlata
-

Vjenčani prsten ruban od žutog zlata – 18 karata
-

Vjenčani prsten s dijamantima 1/2 krug okrugli bijelo zlato 750/1000
-

Vjenčani prsten traka od ružičastog zlata
-

Vjenčani prsten udobni obli bijelo zlato
-

Vjenčani prsten udobni obli žuto zlato – 18 karata
Zaručnički prsten i vjenčani prsten: dva nakita, dva trenutka
Zaručnički prsten nosi se prije braka, odmah nakon prošnje. Vjenčani prsten pak razmjenjuje se na dan ceremonije, civilne ili vjerske, i nakon toga ostaje na prstu trajno. Ta razlika mijenja način odabira: zaručnički prsten bira se samostalno, često s vidljivim kamenom; vjenčani prsten bira se za svakodnevnu uporabu, na desetke godina, što vodi prema jednostavnim oblicima i otpornim metalima.
Žuto, bijelo ili rozo zlato: što mijenja metal
Vjenčani prsten najčešće se izrađuje od 18-karatnog zlata, odnosno finoće 750/1000: 75 % čistog zlata, ostatak u leguri s bakrom, srebrom ili paladijem, ovisno o željenoj boji. Vjenčani prsten od žutog zlata ostaje najuobičajeniji izbor, s toplom nijansom koja ne zahtijeva posebnu površinsku obradu. Vjenčani prsten od bijelog zlata svoju svijetlu boju duguje leguri s paladijem ili srebrom, obično prekrivenoj tankim slojem rodija koji s godinama blijedi i kod zlatara se obnavlja svakih 2 do 3 godine, ovisno o nošenju. Vjenčani prsten od rozog zlata svoju nijansu dobiva iz veće količine bakra u leguri, što ga čini i nešto tvrđim od čistog žutog zlata.
Platina, gušća i hipoalergena, ostaje opcija za one koji traže bijeli metal koji se ne mora rodirati. Teži oko 60 % više od zlata pri jednakom volumenu, što se osjeti na prstu kod širokog prstena.
Uskladiti vjenčani prsten sa zaručničkim prstenom
Izbor vjenčanog prstena prati izbor zaručničkog prstena, koji je već na prstu od trenutka prošnje. Odabir istog zlata izbjegava kontrast nijansi pri produljenom kontaktu: rodirano bijelo zlato uz žuto zlato se primjećuje, osobito na rubu dvaju prstenova. Miješanje vrsta zlata ostaje opcija koju neki parovi svjesno biraju, no zahtijeva prihvaćanje tog kontrasta, a ne njegovo otkrivanje tek nakon kupnje.
Muški vjenčani prsten, ženski vjenčani prsten: različiti oblici
Muški vjenčani prsten obično se bira širi, između 4 i 6 mm, ravnog ili polukružnog profila, sa satiniranom obradom koja manje ističe sitne svakodnevne ogrebotine od zrcalnog sjaja. Ženski vjenčani prsten često ide na 2-3 mm, ponekad ukrašen sitnim kamenjem u nizu ili s postupnim smanjenjem veličine, što zahtijeva nešto pažljivije održavanje nego kod glatkog prstena.
- Ručno zanimanje ili redovito bavljenje sportom: prednost dati ravnom ili klasičnom prstenu, bez izbočenog kamena koji se može zakvačiti.
- Sjedilački rad ili uredsko zanimanje: tanji model, ukrašen sitnim dijamantima, izdržat će bez posebnih ograničenja.
Identični ili različiti vjenčani prstenovi
Neki parovi biraju dva potpuno ista prstena, isti metal, ista širina, ponekad i ista unutarnja gravura. Drugi radije uzimaju dva različita modela, klasičan ravni prsten za jedno, udobniji polukružni za drugo, pri čemu se usklađuju po nijansi zlata, a ne po obliku. Nijedan od ova dva pristupa nije bolji: udobniji prsten, blago zaobljen s unutarnje strane, jednostavno se ugodnije nosi na širokom prstenu nego klasičan ravni oblik.
Na kojoj ruci i kojem prstu se nosi vjenčani prsten
U Francuskoj se vjenčani prsten nosi na domalom prstu lijeve ruke. Zaručnički prsten najprije zauzima taj prst; nakon ceremonije često se premješta na domali prst desne ruke kako bi ustupio mjesto vjenčanom prstenu, ili se pak nosi zajedno s njim na lijevoj ruci, ovisno o paru. Tradicija koja povezuje lijevi domali prst sa srcem preko takozvane “vene ljubavi” potječe iz antičkog medicinskog vjerovanja koje je danas anatomski opovrgnuto, no ono objašnjava podrijetlo običaja koji se i danas njeguje.
Pitanje veličine
Veličina vjenčanog prstena u Francuskoj se mjeri opsegom prsta u milimetrima: veličina 54 odgovara opsegu od otprilike 54 mm. Prst se blago nadme krajem dana ili za vrućeg vremena, što opravdava višekratno mjerenje prije konačne odluke, osobito za širi prsten koji ostavlja manje prostora za udobnost od tanjeg modela.
Tko čuva vjenčane prstenove prije ceremonije
Ta uloga tradicionalno pripada svjedoku, ponekad i roditelju mladenaca. Sve više parova taj trenutak povjerava djetetu iz obitelji, koje prstenove donosi na jastučiću u za to predviđenom trenutku ceremonije. Bez obzira na to tko je odabran za tu ulogu, jedini pravi uvjet jest pouzdanost: ne izgubiti dva komada nakita koji se ne mogu zamijeniti identičnim.
Svakodnevna njega vjenčanog prstena od zlata
Zlato ostaje osjetljivo na uobičajene kemijske proizvode: kreme, parfemi i sredstva za kućanstvo s vremenom, uz ponovljeni kontakt, zamućuju površinu. Čišćenje mlakom vodom, blagim sapunom i četkicom mekih dlačica dovoljno je za uklanjanje ostataka kože i kozmetike, nakon čega slijedi sušenje mekom krpom kako bi se izbjegli tragovi. Skidanje vjenčanog prstena za vrijeme sporta, vrtlarenja ili prenošenja teških predmeta smanjuje udarce i duboke ogrebotine, osobito kod bijelog zlata čiji se rodij brže troši trenjem. Pregled kod zlatara svakih 1 do 2 godine omogućuje uočavanje olabavljenog ležišta kamena na ukrašenom prstenu ili blage deformacije uzrokovane trajnim svakodnevnim nošenjem.
Tko plaća vjenčane prstenove
Uobičajeno je da vjenčane prstenove plaća osoba koja je zaprosila, no to pravilo nije nikako obvezno. Neki parovi oba prstena financiraju u jednakim dijelovima, drugi trošak dijele između obje obitelji. Jedina stvar koju ne treba zanemariti jest točno mjerenje opsega prsta svake osobe, jer se u suprotnom prilagodba mora naknadno obaviti kod zlatara.
